Pitica Ramazanija

RAMAZAN...Vruća pitica, kandilji, ezan, iftar...

Jedna od radosti koji nosi Ramazan - mjesec posta - jeste miris pitica Ramazanija. To je jedan od najljepsih mirisa koji u meni bude poseban osjećaj i lijepa sjećanja na djetinjstvo i prethodne Ramazane. Svakom jelu daju poseban okus i niti jedan iftar ne može da prođe bez pitica ;) U raznim dijelovima Bosne se različito nazivaju: somuni, lepine, pitice.. Kada bi ih pokušala opisati i uporediti sa nekim drugim pecivom neznam baš što bi ga najbolje opisalo... mala okrugla pogačica. Tijesto se ne pravi sa kvascem, dakle ne nadolazi, prije pečenja se se stavi na površinu posutu krupnije mljevenim kukuruznim brašnom koje se zalijepi na donju stranu. Peku se u krušnim pećima i u odnosu na pitice koje se mogu kupiti svaki dan razlikuju  se po tome što se premazuju jajetom i posipaju čurkutom koji im upravo i daje taj karakterističan miris. Sarajevski somuni se malo razlikuju od naših pitica jer su dosta tanji (gotovo da nemaju sredine) i imaju rezove na povrsini. Najljepše su Travničke ;) (kako skromno ;))..Posebno odlično se slažu sa raznim čimburima i topom :) Postoje razni recepti kako ih napraviti ali to zaist nisam nikada pokušala jer mislim da nikada ih ne bih napravila kako treba ;) ove iz krušnih peći su neprevaziđene.